Predstavljaju li liječeni zubi opasnost za zdravlje?

Razgovor Joseph Mercola/George Meinig

izvor: www.mercola.com

PRESTAVLJAJU LI LIJEČENI ZUBI OPASNOST ZA ZDRAVLJE?

– razgovor dra Josepha Mercole D.D.S. s Georgeom Meinigom, D.D.S.

Dr. Meinig nam predstavlja krajnje intrigantno gledište na otkriće skrivene opasnosti od terapije korijenskih kanala zuba – prije pedeset godina on je bio jedan od osnivača Američke Asocijacije Endodontista (stručnjaci za korijenske kanale!) On je dakle ispunio svoj dio korijenskih kanala. A u vrijeme kada nije i sam ispunjavao kanale, podučavao je ovoj tehnici zubare širom zemlje na vikend-seminarima i po klinikama. Prije oko dvije godine, kako je odnedavno u mirovini, odlučio je pročitati sve 1.174 stranice detaljnih istraživanja dra Westona Pricea, (D.D.S). Dr. Meinig je bio preneražen i potresen. Pred njim je bila valjana dokumentacija o sistemskim bolestima koje su rezultirale kao posljedica prikrivenih infekcija u punjenim korijenima. Od tog vremena napisao je i knjigu, “Root Canal Cover-Up EXPOSED – Many Illnesses Result” (OTVORENO o zataškavanju istine o korijenskim kanalima – posljedica je mnoštvo bolesti), i posvetio se radijskim, TV, i osobnim nastupima pred skupinama nastojeći puhnuti u zviždaljku i uzbuniti javnost.

MJ Objasnite nam, molim Vas, u čemu je problem s terapijom liječenja korijenskih kanala zuba?

GM Prije svega, dopustite mi istaknuti da je moja knjiga utemeljena na 25 godina pomnih i besprijekornih istraživanja dra Westona Pricea. On je vodio tim od 60 istraživača čija otkrića – pod embargom sve do sada – rangiraju s najvećim medicinskim otkrićima svih vremena. Ovo nije uobičajena medicinska priča o dugotrajnoj potrazi za uzročnikom neke strašne bolesti kojega je teško pronaći. To je priča o tome kako milijuni bakterija postaju ukopani unutar strukture zuba i posljedično uzrokuju najveći broj bolesti ikad pripisan jednom jedinom izvoru.

MJ Kojih bolesti? Možete li nam dati neki primjer?

GM Da, veliki postotak kroničnih degenerativnih bolesti može imati izvor u zubu s ispunjenim korijenom. Najčešće su to bile bolesti srca i cirkulacije a on je pronašao 16 različitih uzročnih posrednika za njih. Bolesti koje slijede bile su one na zglobovima, artritis i reumatizam. Na trećem mjestu – no gotovo da dijeli mjesto s drugim – bile su bolesti mozga i živčanog sustava. Nakon toga, bilo koja bolest koju možete imenovati mogla je (a u nekim slučajevima i jest) doći od zuba s ispunjenim korijenom.

Da vam ispričam nešto o samom istraživanju. Dr. Price je poduzeo svoja istraživanja 1900. Nastavio je do 1925. i svoj rad objavio u dva sveska 1923. g. 1915., Nacionalna Dentalna Asocijacija (koja je nekoliko godina kasnije promijenila naziv u Američka Dentalna Asocijacija) bila je toliko impresionirana njegovim radom da su dra Pricea imenovali svojim prvim ravnateljem istraživanja. Njegov je savjetodavni odbor izgledao kao Tko je tko u medicini i stomatologiji toga doba. Zastupali su područja bakteriologije, patologije, reumatologije, kirurgije, kemije i kardiologije.

Na jednom mjestu u svojim bilješkama dr. Price je zapisao ovo: “Dr. Franku Billingsu (dr. med.), možda više od bilo kojeg drugog američkog internista, pripada zasluga za rano prepoznavanje važnosti streptokokne fokalne infekcije u sistemskom kontekstu.”

Ono što je ovdje vrlo nesretna okolnost je to da su tako dragocjene informacije bile zataškane i potpuno pokopane prije 70 godina od minorne skupine autokratskih liječnika koji jednostavno nisu vjerovali ili nisu bili u stanju shvatiti – teoriju fokalne infekcije.

MJ Što je teorija “fokalne infekcije “?

GM Ona se sastoji u tome da tvrdi da mikrobi iz centralne fokalne infekcije – kao što su zubi, zubni korijeni, upaljeno tkivo desni ili možda krajnici – metastaziraju prema srcu, očima, plućima, bubrezima ili drugim organima, žlijezdama i tkivima stvarajući nova područja iste infekcije. To je jedva još teorija jer je bila dokazana i demonstrirana mnogo puta. Danas je 100% prihvaćena. No predstavljala je revolucionarno razmišljanje tijekom Prvog svjetskog rata i ranih 1920-ih!

Danas su i pacijentima i liječnicima mozgovi “isprani” da misle da su infekcije manje opasne jer danas imamo antibiotike. To jest i nije točno. U slučaju zuba s ispunjenim korijenom, zubu koji više nije živ nedostaje cirkulacija krvi prema njegovoj unutrašnjosti. Antibiotici iz cirkulacije ne uznemiruju bakterije koje tamo žive jer ne mogu do njih doći.

MJ Želite li reći da su SVI zubi s ispunom korijena leglo bakterija i/ili drugih infektivnih tvari?

GM Da. Bez obzira na to koji se materijal ili tehnika akoristi – a ovo vrijedi i danas – ispuna korijena se nešto malo steže, možda mikroskopski. Nadalje, a u ovome i jest ključ problema – veći dio zuba koji izgleda dobro, dentin, zapravo se sastoji od kilometara malih tubula. Mikroskopski organizmi koji se skrivaju u labirintu tubula jednostavno migriraju u untrašnjost zuba i tamo uspostavljaju domaćinstvo. Čini se da im je ispunjeni korijen omiljeno mjesto za osnivanje nove kolonije.

Jedna poteškoća koja ovo čini teško razumljivim je to da se velika, relativno bezopasna bakterija, uobičajeni stanovnik usne šupljine, mijenja i prilagođava novim uvjetima. Ona se veličinom smanjuje da bi stala u taj skučeni prostor i čak uči kako preživjeti (i razvijati se!) s vrlo malo hrane. One kojima je potreban kisik mutiraju i postaju sposobne biti bez njega. U procesu prilagodbe ovi nekoć prijateljski, “normalni” organizmi postaju patogeni (mogu uzrokovati bolest) i virulentniji (snažniji) te proizvode puno moćnije toksine.

Današnji bakteriolozi potvrđuju otkrića Priceovog tima bakteriologa. I jedni i drugi izolirali su iz korijenskih kanala iste sojeve streptokoka, stafilokoka i spiroheta.

MJ Je li se svatko tko je ikada liječio zub od njega i razbolio?

GM Ne. Danas vjerujemo da svaka ispuna korijenskog kanala propušta a bakterije napadaju strukturu. No varijabilni je faktor snaga imunosnog sustava osobe. Neke su zdrave osobe u stanju kontrolirati klice koje iz njihovih zubi izlaze u druge dijelove tijela. Mislimo da se ovo događa jer limfociti (bijele krvne stanice) njihovog imunosnog sustava i drugi borci protiv bolesti nisu stalno uzgroženi zbog drugih problema. Drugim riječima, u stanju su spriječiti da se uspostave te nove kolonije u drugim tkivima po tijelu. No s vremenom, kod većine ljudi s liječenim zubima čini se da nastaje neka vrsta sistemskih simptoma koje prije nisu imali.

MJ Zaista je teško dosegnuti te bakterije koje se nalaze duboko u strukturi naizgled čvrstog zuba koji dobro izgleda.

GM Znam. I liječnici i zubari imaju taj isti problem. Zaista si morate predočiti strukturu zuba – sve te mikroskopske tubule koji prožimaju dentin. U zdravom zubu, ovi tubuli prenose tekućinu koja nosi hranu za unutrašnjost. Primjera radi, kad bismo tubule prednjeg zuba koji ima jedan korijen izravnali na podu bili bi dugi gotovo 5 km!

Liječeni zub nema cirkulaciju bilo kakve tekućine, no labirint tubula ostaje. Anaerobne bakterije koje tamo žive nevjerojatno su sigurne od antibiotika. Bakterije mogu migrirati u obližnje tkivo gdje mogu “autostopom” putem krvotoka do drugih mjesta u tijelu. Novo mjesto može biti bilo koji organ, žlijezda ili tkivo a nova kolonija će biti sljedeće žarište infekcije u organizmu koji će biti pogođen ponavljajućim ili kroničnim infekcijama.

Svo “pojačavanje” u smislu poboljšavanja sposobnosti pacijenta da se odupre infekcijama – jačanjem imuniteta – je samo u smislu odgode. Mnogim pacijentima neće biti dobro sve dok se izvor infekcije, liječeni zub – ne ukloni.

MJ Ne sumnjam u ovo što govorite, no možete li nam reći više o tome kako je dr. Price mogao sa sigurnošću znati da artritis ili druge sistemske bolesti zaista proizlaze od zubi – ili čak od jednog jedinog zuba?

GM Da. Mnoga istraživanja započinju tako što istraživača jednostavno nešto zanima – i tada on s dovoljno znanstvenog opreza pronalazi odgovor, potom to potvrđuje, uzastopno, mnogo puta. Prvi slučaj dra Pricea jako je dobro dokumentiran. Ženi koja je bolovala od teškog artritisa uklonio je inficirani zub. Čim je završio s pacijenticom, implantirao je zub pod kožu zdravog zeca. Unutar 48 sati zec je bio obogaljen artritisom!

Dalje, kad je zub jednom uklonjen pacijentičin se artritis dramatično poboljšao. Ovo je jasno ukazivalo na to da je prisutnost inficiranog zuba bila uzročnik oba artritisa – i kod čovjeka i kod zeca.

[Opaska urednika – evo priče o prvom pacijentu iz knjige dra Meiniga: “(Dr. Price) je imao osjećaj, čak kad je (terapija zubnog korijena) bila naizgled uspješna, da je zub s korijenskom ispunom ostao inficiran. Ta mu se misao motala po glavi i mučila ga svaki put kad bi mu se neki pacijent obratio za pomoć radi neke iscrpljujuće bolesti za koju medicinska profesija nije mogla naći odgovor. I tada jednog dana, dok je liječio ženu koja je šest godina bila u invalidskim koliicima zbog teškog artritisa, sjetio se kako se bakterijske kulture uzimaju od bolesnih pacijenata i okuliraju u životinje s ciljem da se izazove bolest i potom testira učinkovitost lijeka na tu bolest.

S ovime na umu, iako je njen (liječeni) zub izgledao dobro, preporučio je oboljeloj od artritisa da ga izvadi. Rekao joj je da želi otkriti u čemu je stvar s tim ispunjenim zubom da je kriv za njezinu patnju. Svi zubari znaju da artritis i druge bolesti koji put nestaju kad se izvade pokvareni zubi. No u ovom slučaju, svi su njezini zubi bili u zadovoljavajućem stanju a jedan koji je imao ispunjen kanal nije pokazivao znakove ili simptome infekcije. Osim toga, na rentgenu je izgledao normalno.

“Odmah nakon što je dr. Price izvadio zub otpustio je pacijenticu i usadio njezin zub pod kožu zeca. Za dva je dana kod zeca nastala ista vrsta teškog artritisa kao i kod pacijentice – a za deset je dana uginuo.

“..Pacijentica se uspješno oporavila nakon vađenja zuba! Mogla je hodati bez štapa i opet raditi čak i ručni rad iglom. Ovaj je uspjeh naveo dra Pricea da i drugim pacijentima pogođenim raznoraznim bolestima koje su se opirale liječenju savjetuje vađenje svih zubi s ispunom korijena.”

Sljedećih godina, više je stotina puta ponovio ovu proceduru. Kasnije je implantirao samo dio zuba kako bi vidio da li to daje isti rezultat. I jest. Potom je osušio zub, samljeo ga i prah i ubrizgao mali dio u nekoliko zečeva. Isti rezultati, no ovaj puta isti simptomi na više životinja.

Dr. Price je nadalje uzgojio kulturu bakterija i ubrizgao je u životinje. Tada je pošao korak dalje. Profiltrirao je otopinu s bakterijama kroz dovoljno sitan filter da bakterije ne mogu proći. Kad je ubrizgao preostalu tekućinu tu više nije bilo zaraznih bakterija. Da li se kod pokusnih životinja pojavila bolest? Da. Jedino je objašnjenje bilo da je tekućina morala sadržavati toksine bakterija i da su toksini također u stanju uzrokovati bolest.

Dr. Price je postao znatiželjan oko toga koji je agens snažniji; bakterija ili toksin. Ponovio je posljednji pokus tako što je jednoj polovini životinja ubrizgao tekućinu s toksinima a drugoj polovini bakterije s filtera. Obje su se skupine razboljele, no skupina kojoj je dao toksine bila je bolesnija i uginula je brže od životinja s ubrizganim bakterijama.

MJ Ovo je zapanjujuće. Je li se kod zečeva uvijek javljala ista bolest koju su imali pacijenti?

GM Uglavnom da. Ako je pacijent imao srčanu bolest i zec bi dobio srčanu bolest. Ako je pacijent imao bubrežnu bolest i zec bi dobio bubrežnu bolest, itd.. Samo povremeno bi zec dobio drukčiju bolest – no i tada je patologija bila sasvim slična, samo na drugom mjestu.

MJ Ukoliko se vađenje pokazalo nužnim za svakoga tko ovo čita biste li htjeli sažeti nam ima li što posebno kod tehnike vađenja?

GM Kad se uklanjanje zuba pokaže nužnim, samo čupanje zuba nije dovoljno. Dr. Price je otkrio bakterije u tkivu i kosti oko korijena zuba. Stoga mi danas preporučamo brušenje malom brzinom, kako bi se uklonio jedan milimetar čitave koštane udubine. Svrha je ukloniti periodontalni ligament (koji je uvijek inficiran toksinima koje proizvodi bakterija streptokok koja živi u dentalnim tubulima) i prvi milimetar kosti koja okružuje udubinu (koji je obično inficiran).

Postoji cijeli protokol, uključujući ispiranje sterilnom otopinom soli radi uklanjanja kontaminiranih komadića kosti i tretiranje udubine radi stimulacije i poticanja cijeljenja bez infekcije. Proceduru sam opisao detaljno, korak po korak, u svojoj knjizi [stranice 185 i 186].

MJ Možda bismo se trebali vratiti i reći nešto o oralnom zdravlju – kako SPRIJEČITI potrebu za vađenjem. Karijes ili upaljene desni čine se češćim od liječenih zuba. Da li oni predstavljaju prijetnju?

GM Da, apsolutno. No htio bih naglasiti da ne možemo govoriti o oralnom zdravlju odvojeno od ukupnog zdravlja. Problem je da ni pacijenti ni zubari nisu došli do toga da je zubni karijes odraz sistemske bolesti – što znači bolesti cijelog organizma. Zubari su naučili tako znalački popravljati zube da su i oni i njihovi pacijenti počeli smatrati karijes kao nešto trivijalno. No nije trivijalno.

Mali karijesi prečesto postaju veliki karijesi. Veliki karijesi prečesto dovode do daljnjeg propadanja i potrebe za liječenjem zuba (ispuna korijenskih kanala).

MJ Pričajte nam onda o prevenciji.

GM Jedini znanstveni način da se spriječi karijes je putem prehrane. Dr. Ralph Steinman je obavio jedno istaknuto i značajno istraživanje na Sveučilištu Loma Linda. Ubrizgavao je otopinu glukoze u miševe – u njihovo tijelo, tako da glukoza nije ni dotakla njihove zube. Tada je promatrao zube ne bi li uočio kakve promjene. Ono što je pronašao bilo je zaista zapanjujuće. Glukoza je obrnula normalan tijek tekućine u dentalnim tubulima što je rezultiralo time da su sve pokusne životinje dobile teški karijes! Dr. Steinman je demonstrirao na dramatičan način ono što sam rekao minutu ranije: dentalni je karijes odraz sistemske bolesti.

Pogledajmo izbliza kako se ovo moglo dogoditi. Jednom kad zub postane inficiran i karijes dopre do živca i krvnih žila, bakterije pronađu put do tih sitnih tubula u dentinu. Tada nije važno što činimo u smislu tretmana, nikada nećemo potpuno iskorijeniti bakterije koje se kriju u kilometrima tubula. S vremenom bakterije mogu migrirati putem lateralnih kanala u koštanu duplju koja podupire zub. Sada domaćin nema samo karijes u zubu, nego i pozadinsku infekciju okolnog tkiva, no bakterije izlučuju i snažne sistemske toksine. Ovi toksini cirkuliraju organizmom okidajući aktivnost imunosnog sustava – i vjerojatno uzrokujući da se domaćin ne osjeća najbolje. Kod domaćina stanje može varirati od toga da se jednostavno vuče uokolo i osjeća lišen energije, do očite bolesti – gotovo bilo koje vrste. Dakako, takva će osoba biti puno ranjivija na kojekakve mikrobe na koje nailazi, jer je njegov/njezin organizam već sada pod stalnom prijetnjom i imunosni sustav nastavlja biti “uključen” bilo od strane infektivnog agensa ili njegovih toksina – ili oboje.

MJ Koji fascinantan koncept. Možete li nam više reći o zaštitnoj prehrani koju ste spomenuli?

GM Da. Dr. Price je proputovao svijet provodeći svoje istraživanje na primitivnim narodima koji su i dalje živjeli na svoj urođenički način. Pronašao je 14 kulturalnih džepova raspršenih po čitavom globusu u kojima urođenici nisu imali pristup “civilizaciji” – i nisu jeli rafinirane namirnice.

Dr. Price je pažljivo prostudirao njihovu prehranu. Otkrio je da su međusobne razlike u njihovoj prehrani velike, no jedna stvar koja im je svima bila zajednička bila je da su jeli cjelovite, nerafinirane namirnice. Bez ikakvog pristupa četkicama, koncu, fluoridiranoj vodi ili pasti, primitivni narodi koje je proučavao bili su gotovo 100% bez karijesa. Nadalje – što nije bez povezanosti – bili su gotovo 100% bez svih degenerativnih bolesti od kojih mi bolujemo – problema sa srcem, plućima, bubrezima, jetrom, zglobovima, kožom (alergije), i čitavog niza bolesti koje pogađaju čovječanstvo. Ni za jednu namirnicu se nije pokazalo da je čarobna, poput neke preventivne hrane. Ja vjerujem da će nam biti najbolje jedemo li raznoliko mnoštvo cjelovitih namirnica.

MJ Nevjerojatno. Dakle “prehranom” radi oralnog (i ukupnog) zdravlja smatrate – jesti pretežno bazičnu prehranu od cjelovitih namirnica?

GM Upravo to. I bez šećera i bijelog brašna. Ovo je dvoje uvijek bilo (i sad je) najveći krivac. Tragično je da kada su primitivnim narodima predstavili šećer i bijelo brašno, njihovo je superiorno zdravlje brzo krahiralo. Ovo je demonstrirano uvijek iznova. Tijekom posljednjih 60 ili više godina uvrstili smo u prehranu u sve većim količinama visoko rafinirane tvornički obrađene žitarice i pakirane mješavine svih vrsta, bezalkoholna pića, rafinirana biljna ulja i čitavu gomilu drugih “namirnica” bez ikakve hranjivosti. Tijekom istih ovih godina kao nacija smo ugrađivali sve više i više korijenskih ispuna – i degenerativne bolesti postale su pošast. Ja vjerujem – a što je na moje zadovoljstvo dr. Price i potvrdio – da ovi simultani faktori NISU podudarnost.

MJ Svakako razumijem što govorite. No i dalje sam pomalo šokiran razgovarati sa zubarom koji ne naglašava oralnu higijenu.

GM Pa ja nisam protivnik oralne higijene. Dakako, higijena je preventivna praksa i pomaže minimiziranju destruktivnog učinka naše “civilizirane”, rafinirane prehrane. No pravi je problem i dalje prehrana. Urođenici koje je dr. Price pratio i proučavao nisu bili bez karijesa, upaljenih desni i degenerativnih bolesti zato jer su imali bolje četkice!

Lako je izgubiti iz vida znakovitost onoga što je dr. Price otkrio. Mi smo to skloni gurnuti pod tepih a radije bismo slušali o tome kako bi trebalo četkati zube bolje, dulje ili češće kako ni mi ne bi imali problema sa zubima.

U svakom slučaju, svrha moje knjige je dijelom i u tome da potaknem dentalna istraživanja kojima bi se pronašao način sterilizacije zubnih tubula. Samo bi tada zubari uistinu mogli naučiti kako spasiti zub doživotno. No u konačnici ipak preostaje: Primitivna prehrana cjelovitim nerafiniranim namirnicama je jedina stvar za koju se pokazalo da stvarno sprječava i karijes i degenerativne bolesti.