Kavitacije
“Istraživanja su pokazala da 100% liječenih zuba ima kao posljedicu rezidualnu infekciju zbog nesavršene ispune koja omogućuje prodiranje bakterija. Toksini koje ispuštaju ove bakterije toksičniji su od žive. Ovi toksini mogu uzrokovati sistemske bolesti srca, bubrega, maternice, živčanog i endokrinog sustava” – dr. Edward Arana, D.D.S.
“Liječeni su zubi milijune puta gora stvar od živinih ispuna” – dr. Hal Huggins
“Promatram ljude u kolicima. Pitam se kada su liječili zub. Jer liječeni zubi su se do sada pokazali jednim od najvećih zala s kojima sam se ikada susreo….” – dr. Hal Huggins, D.D.S., M.S.
“Liječenje zuba je najtoksičnija ranjavajuća procedura koju zubari mogu učiniti. Imate dvije opcije: liječenje ili vađenje. Zubari obično ispunjavaju zub tvari koja se zove gutta percha. Neki koriste Sargenti metodu, popularni tretman koji koristi četvrtina zubara no nje se Američka dentalna asocijacija odrekla jer sadrži spojeve formaldehida. S ovima je bilo dosta problema. Sadržavale su i olovo. Noviji spojevi navodno ne sadrže olovo no milijuni zuba liječenih starom formulacijom su i dalje u ustima ljudi. Gutta percha sadrži 15% barija pa je tako vidljiva na rentgenu. Gutta percha se s vremenom steže tako da ostavlja praznine i zub nikada ne može biti sterilan.
Ne postoji takvo što kao što je – sterilni korijenski kanal. Tijekom čišćenja korijenskog kanala ispunjava se glavni kanal, možda i neki od manjih kanala sa strane ali druge strukture zuba slične kanalićima koje se zovu dentinski tubuli premale su da bi ih se moglo ispuniti ovom procedurom te na taj način te cjevčice postaju dom bakterijama. Budući da se radi o mlilijunima ovakvih tubula govorimo o prostoru u koji može stati dovoljna količina bakterija da budu prijetnja imunosnom sustavu. Otpadne tvari koje izlučuju ovi gadni mikroorganizmi uključuju i neke vrlo toksične tvari zvane tioeteri s kojima se organizam sada mora nositi 24 sata dnevno. Oni kontaminiraju kost oko zuba a preuzima ih imunosni sustav i odvodi do jetre na detoksikaciju. Nažalost, oni mogu ozbiljno oštetiti jetru. Weston Price je proveo istraživanje liječenih zuba i napisao dvije knjige o tome koliko toksični oni mogu biti. Tako da se morate odlučiti što vam je važnije. …Nijedan zub nije tako vrijedan da bih radi njega uništio svoj imunosni sustav” – dr. Frank Jerome, D.D.S.
KAKO LIJEČENI ZUB STVARA TOKSINE
Dr. Weston Price proveo je 35 godina… istražujući. [14 godina] bio je… ravnatelj istraživanja za Američku dentalnu asocijaciju…Proučavao je bolesti srca, bubrega, maternice, živčanog i endokrinog sustava koje su bile posljedica istjecanja toksina iz zuba s ispunjenim korijenskim kanalima. Postao je svjestan da je određeni postotak ljudi osjetljiv na toksine koji nastaju unutar ovih mrtvih zubi. Tretmani koje je istraživao bili su u osnovi isti oni …koji su temelj današnjeg liječenja zuba. Istraživanje je uvjerilo dra Pricea u neke istine koje čak i nas danas muče… [da razumijemo]. Ostajemo ukopani u razmišljanju “tako se to uvijek radilo”. Previše smo utonuli u naviku da bi usvojili značenje nove “istine”. Njegovo je iscrpno istraživanje pokrivalo 24 procedure. U…[njegovo]…[vrijeme]… dok još nije bila raširena uporaba rentgena, infekcije korijenskog kanala prolazile su nezamijećene ili su bile zamaskirane kao “koštana apsorpcija”. Lokalizirani izostanak osjećaja neugodnosti tretiranog zuba bio je… znak uspjeha… Samo.. kada bi gnoj istjecao iz zuba to je bio znak neuspješnog liječenja. Svejedno, dr. Weston Price je išao dalje od onog očiglednog.
ŠTO JE PRICE OTKRIO U SVOJEM ISTRAŽIVANJU A ŠTO GA JE UVJERILO DA LJUDI NE PODNOSE LIJEČENE ZUBE?
…Kad su ljudima koji su bolovali od bolesti srca i bubrega izvađeni liječeni zubi oni su se najbolje oporavljali. …Implantirao bi zub s ispunjenim korijenskim kanalom pod kožu zeca. …Oni imaju imunosni sustav sličan ljudskom. Dr. Price je ustanovio da im normalan zub može biti implantiran na godinu dana praktički bez ikakve reakcije. Oko njega bi se stvorio tanak film no pod mikroskopom nije bilo stanica odbacivanja. Kad bi mu implantirao liječeni zub, zec bi uginuo unutar 48 sati… Svaki zec…bi uginuo od iste bolesti koju je imao njegov ljudski donor. Svaki puta kada je zub ili komadić zuba prebačen od jednog zeca na drugog, smrt ljudskog donora je bila duplicirana. U laboratorijskim pokusnim slučajevima dr. Price je prenio ulomak zuba sa zeca na zeca 30 do 100 puta. Kad je koristio mali ulomak, zec bi kroz dva tjedna izgubio 20% svoje težine. Čak i uz sve ovo, istraživanje dra Pricea je većinom ignorirano a zubari su nastavili raditi procedure ispune korijenskih kanala kako bi ljudima sačuvali zube. Dr. Percy R. Howe prvi je objavio dokument u Godišnjaku nacionalnog društva zubara kojim se odbacuju Priceova saznanja. Howe je ubrizgao veliku količinu bakterija (streptokok) u zečeve i nije bilo nikakvih nuspojava. Ova publikacija iz 1920. i dalje se koristi kao dokaz da zubi s ispunjenim korijenskim kanalima nisu štetni za ljude. U potrazi za… razlikom između rezultata Howea i njegovih vlastitih, dr. Price je istražio metode sterilizacije korijenskih kanala… Njegova su saznanja dokazala da zubi svoju sterilnost zadržavaju samo oko dva dana nakon ispune korijenskih kanala.
GDJE SU SE SKRIVALE BAKTERIJE?
Zub se sastoji od cakline, dentina i središnje komore s pulpom. Središnja komora s pulpom se do neke mjere i može sterilizirati ako se ukloni njezin sadržaj – živci, arterije i vene i kad se unutrašnjost ispere s 27 kemikalija. Dentin je pak sastavljen od tisuća malih “dentinskih tubula” koje ova procedura ispiranja ne može dosegnuti. Iako mikroskopske veličine, ovi su tubuli dovoljno prostrani da mogu udomiti milijarde bakterija. Kad bismo izvadili prednji zub i njegove tubule povezali jedan na drugi, bili bi dugi 4,8 km. Tubuli su dovoljno široki da u njih po širini može stati 8 streptokoka. Radi se o soju Streptococcus Viridians i one su normalni žitelji usta. Kad zub postane podložan truljenju one ga napadaju i počinju ubijati tkivo zuba. Kada dođu do komore s pulpom ne napadaju samo tkivo pulpe nego i dentinske tubule. Kada zubar čisti komoru pulpe uklanja iz nje sve bakterije i pečati zub no tu započinje nova aktivnost. U ovome se sastoji Howeovo krivo tumačenje! U “anaerobnim” uvjetima, tj. bez prisutnosti kisika, ovi streptokoki mutiraju, prolaze laganu promjenu u tjelesnom obliku i metabolizmu kako bi se prilagodili na nove uvjete. Sada umjesto da proizvode tek neznatno toksične otpadne tvari, ove transformirane bakterije proizvode moćan…TOKSIN. Naš imunosni sustav nije u stanju prodrijeti kroz malene rupice na vanjskoj strani zuba kako bi uništio bakterije. Toksini mogu istjecati van. Tekućine s hranjivim tvarima mogu ulaziti u zub pa tako bakterije mogu rasti u zatočeništvu. Ukoliko organizam pokrene veliku bitku s toksinima, oko zuba će nastajati gnoj. Konvencionalna mudrost smatra da je gnoj štetan za pacijenta i zubari daju antibiotike dok ne nestane. Price je otkrio da je ovaj gnoj gotovo sterilan, premda je društveno neprihvatljiv. Prisutnost gnoja znači uspješno zatvaranje toksina iz zuba u karantenu… Druga uznemirujuća stvar koju je otkrio dr. Price je to da rentgenske zrake često ne otkrivaju apscese s prednje ili stražnje strane zuba. Oko 30% zubi ima dodatne kanale koji mogu izlaziti bilo gdje počevši od polovice zuba pa sve do vrha gdje se i očekuje. Mogu izlaziti sprijeda, iza ili sa strane zuba. Ti “drugi” kanali s apscesom su oni koje rentgenske zrake mogu previdjeti.
ŠTO S LIJEČENIM ZUBOM KOJI SE NE GNOJI NITI BOLI?
Ukoliko imunosni sustav ne funkcionira dobro tada se on vrlo malo aktivira oko zuba s ispunjenim korijenom. Mogu pobjeći određeni enzimi koji stimuliraju kost da stvori oko zuba nešto što se naziva “kondenzirajući osteitis”. Na rentgenskoj se snimci ovo vidi kao bijela crta za koju se smatra da je znak izvrsnog zacijeljenja. Ovakav zub ne uzrokuje probleme što se tiče gnojenja ili boli. No toksini istječu u cirkulaciju a uz slabu reakciju imunosnog sustava mogu potražiti određeni organ te ga napasti. Dr. Price je ovo nazvao “tkivna lokalizacija”. Price je to i demonstrirao tako što je prenio komadić liječenog zuba u životinje a što je kod njih kod svakog prijenosa generiralo istu bolest.
KOJI FAKTOR ODREĐUJE TKO ĆE BITI NAJPODLOŽNIJI PROBLEMIMA S LIJEČENIM ZUBIMA?
Dr. Price je zabilježio 140.000 odrednica na 1.200 pacijenata da bi došao do ovog odgovora… Bitno je da je to prije svega, nasljedno. Ako je vaše biološko naslijeđe takvo da su dvije generacije, uključujući braću i sestre vaših djedova i baka bile otporne na degenerativne bolesti, tada nećete biti podložni imunosnom odgovoru na liječeni zub. S druge strane, ako je bilo bolesti srca i bubrega, dijabetesa i reproduktivnih problema .. bit ćete podložniji.
NEKI PUTA OSOBA ZDRAVE GENETSKE PODLOGE DOBIJE NEKU OD BOLESTI KAO REZULTAT REAKCIJE ORGANIZMA NA ZUB S NAJVIŠE LIJEČENIH KANALA. OTKUDA OVO?
…zloporaba alkohola, droga i kofeina izvor je stresa za organizam. Dr. Price je otkrio da postoje i drugi… Izloženost njima ljude gura do granice njihove osjetljivosti i na taj način liječeni zub može postati izvor problema. Ove prijetnje mogu nadići otpornost neke osobe. Dva najveća stresa…trudnoća i gripa. Pod utjecajem bilo koje od ovih stvari toksini iz liječenog zuba će prije proizvesti bolest tamo gdje je osoba posebno osjetljiva. Drugi su stresovi žalost, tjeskoba, hladnoća, teška glad i akutne kronične infekcije.
UKOLIKO IMAMO LIJEČENI ZUB I ŽELIMO GA IZVADITI, DA LI GA SAMO ČUPAMO?
NE. Ovo može dovesti do novih problema. …zub je za kost pričvršćen periodontalnim ligamentom koji se mora ukloniti brusilicom… Ovo iritira staru kost i potiče je na stvaranje nove kosti. …studijama na Sveučilištu Colorado proučene su biopsije kosti ispod liječenih zuba. Limfociti autoimunih bolesti bili su ukopani najmanje milimetar u kost, nekada i dublje. Sve je ovo potrebno ukloniti da se postigne dobro cijeljenje kosti. Istraživanja dra Pricea, objavljena u mnogim peer review žurnalima (npr. J.A.M.A., J.A.D.A.O.) nikada nisu pobijena.
Svrha liječenja zuba je sačuvati zub koji je postao inficiran ili mrtav kako bi ostao funkcionalan i da ne uzrokuje bol.
Nakon struganja unutrašnjosti zuba zubar će nastojati dezinficirati zub i kanale kako bi uklonio izvore infekcije. Kanali se potom ispunjaju kombinacijom cementa i Gutte perche kao pokušaj da se ovi kanali potpuno začepe. Ovo je navodno kako bi se spriječilo da mikroorganizmi ulaze u zub ili kroz krunu ili kroz korijen.
Gledate li na bol, mehaničku funkciju i estetiku kao krajnji doseg dobrog tretmana zuba onda ste “SPASILI” zub.
Ako su u Vaš koncept stomatologije uključene i sistemske posljedice, onda je sve što se dogodilo to da ste ostavili mrtvo, inficirano tkivo ukopano u kost tek nekoliko centimetara od mozga.
Iz nekog nepoznatog razloga svi smo mi uvjereni da zubi nisu dio tijela nego inertni kalcificirani materijal koji je na neki način ionako mrtav. Stomatologija je jedina od svih mediciniskih i paramedicinskih profesija koja smatra da je čuvanje mrtvog, gangrenoznog tkiva u organizmu – dobra stvar.
Kao što jedan eminentni endodont kaže:
“Pogrešno je o liječenom zubu govoriti kao o mrtvom zubu; točnije je reći da je takav zub nevitalan, odnosno bez pulpe. Iako ne postoji opskrba krvlju u takvom zubu, zub je i dalje zadržao vezu s tijelom preko periodontalne opne i cementuma.”
Oxford rječnik definira nevitalan kao poguban za život. Mrtav definira kao ne više živ. Ta je spomenuta tvrdnja kao da kažete da iako je dovod krvi u nogu prekinut bilo bi krivo zaključiti da je noga mrtva jer je i dalje u kuku zglobom povezana s tijelom.
STRUKTURA ZUBA
A: Kruna zuba
B: vrat zuba
C: korijen zuba
d: caklina
e: dentin
f: komora pulpe
g: gingivalna pukotina, sulcus
h: gingiva, desni
i: pričvrsnica desni na zub (1)
j: periodontalna vlakna (2)
k: cementum (3)
l: kost/alveola (4)
m: 1+2+3+4 periodontium
n: korijenski kanal
Kavitacija je nezaliječena šupljina u čeljusti nastala vađenjem zuba (ili liječenjem zuba ili ozljedom zuba). Budući da su zubi koji se najčešće vade umnjaci, većina se kavitacija nalazi upravo na mjestu nekadašnjeg umnjaka. Pogledajte crtež i fotografiju ispod što bi se moglo nalaziti u Vašim ustima i kakve bi posljedice moglo imati. Fotografija i dijagram demonstriraju destruktivne i patološke posljedice rutinskog vađenja zuba. U školama, zubare uče da kad jednom izvade zub, organizam pacijenta sam zacjeljuje rupu u čeljusti. Ipak, 95% svih vađenja zuba rezultira patološkim defektom koji se naziva kavitacija. Zub je za čeljust pričvršćen periodontalnim ligamentom koji se sastoji od nebrojenih mikroskopskih vlakana. Jedna je strana svakog vlakna povezana s čeljusti a druga s korijenom zuba. Prilikom vađenja zuba pucaju vlakna u sredini, između korijena i kosti. Ovo ostavlja šupljinu (mjesto gdje je korijen bio usidren u kost) prevučenu vlaknima periodontalnog ligamenta.
U kostima postoje specijalizirane stanice zvane osteoblasti. Osteoblasti stvaraju novu kost. “Osteoblast” znači “onaj koji stvara kost”. Oni su aktivni tijekom rasta i održavanja. Ipak, periodontalni ligament sprječava osteoblaste da šupljinu ispune koštanom masom jer vlakna periodontalnog ligamenta djeluju kao prepreka osteoblastima da stvore kost. Drugim riječima, osteoblast “vidi” zub sve dok “vidi” vlakna periodontalnog ligamenta. Budući da u ustima imamo milijarde bakterija, one lako ulaze u ovu otvorenu šupljinu. Budući da kost nije u mogućnosti ispuniti defekt u šupljini, novonastala je “kavitacija ” sada inficirana. Budući da prema kavitaciji nema opskrbe krvlju, nazivamo je “ishemijskom” odnosno “avaskularnom” (bez opskrbe krvlju). Ovo ima za posljedicu nekrozu (odumiranje tkiva). Zato kavitaciju nazivamo nezacijeljenom, kronično inficiranom, avaskularnom, nekrotičnom šupljinom u kosti. Defekt utječe na akupunkturni meridijan na isti način kao i mrtav zub (ili liječeni zub). Ovo uzrokuje polje interferencije u meridijanu koje može poremetiti funkciju i zdravlje drugih tkiva, organa i struktura na meridijanu. Znakovito je da bakterije u kavitaciji također proizvode iste one toksine koje proizvode i bakterije u liječenom zubu. Ovi su toksini tioeteri (najtoksičnije organske tvari poznate čovjeku), tioetanoli i merkaptani. Nađeni su u tumorima kod žena s rakom dojke.
…Kavitacije ili NICO-i (Neuralgia Inducing Cavitational Osteonecrosis) javljaju se kada kost nema opskrbe krvlju i odumire. Kako kost odumire pojavljuje se šupljina u kosti, doslovno rupa i u nju migriraju anaerobne bakterije. Ove bakterije žive bez prisutnosti kisika, štoviše, kisik je za njih poguban (evo zašto mnogi ljudi nikada ne osjećaju bol na mjestu gdje su izvađeni zubi ili u liječenim zubima što nije slučaj s aerobnim bakterijama u zubu s apscesom, kojima je za život potreban kisik i koje stvaraju bol i/ili gnoj). Bakterije se udružuju u kolonije koje se može usporediti s gradovima. Gradovima je potrebna hrana (pacijent pruža hranu) a oni stvaraju otpadne tvari. Otpadne tvari koje stvaraju ove bakterije ekstremno su toksične a u kavitacijama se ove tvari konstantno otpuštaju u organizam. Usporedimo li ove toskine s iperitom, bojnim otrovom korištenim u 1. svj. ratu, tada su ovi toksini 10 ili više puta otrovniji od iperita.
Kavitacije se mogu pojaviti u bilo kojoj kosti u tijelu obično nakon infekcije ili neke vrste traume. Naravno da i vađenje zuba može lako biti uzrok nastajanja kavitacije, što se posebno odnosi na vađenje umnjaka. Većina vađenja izvodi se zbog infekcije, neki puta dolazi do širenja ili loma kosti što su sve faktori koji predisponiraju nastajanje kavitacije. Ovome treba dodati činjenicu da ukoliko se membrana koja drži zub na svom mjestu, periodontalna membrana, ne ukloni istovremeno kada i zub to dovodi do stvaranja kavitacije. Nije uobičajeno da zubar prilikom vađenja zuba ukloni i ovu membranu a to je žalosna činjenica…
Ako je živac unutar zuba odumro tada bi mogla biti potrebna ispuna kanala. Ispuna kanala jednostavno znači ubacivanje matrijala u zub na mjesto živca. Tradicionalno se stavljala gumasta tvar zvana Gutta Percha. Ona može sadržavati i živu. Ostali materijali uključuju formaldehide, kadmij, steroide ili čak koncentriranu sumpornu kiselinu. Problem s liječenjem zuba je kao prvo u toksičnoj prirodi materijala koji se koriste a potom u činjenici da oni ne mogu ispuniti šupljine unutar zuba. Svaki zub sadrži kilometre, doslovno kilometre malih kanala koji se granaju iz glavnih kanala. Glavni kanal može biti ispunjen ali tradicionalni materijali za ispunu ne mogu ispuniti sićušne bočne kanale (vidi ilustraciju ispod) . Unutar tih lateralnih kanala žive i množe se anaerobne bakterije. I one proizvode otpadne tvari i upravo te otrovne tvari kao i u kavitacijama, uzrokuju probleme.
http://www.hallvtox.dircon.co.uk/cavroot.html
Tubuli predstavljaju 2/3 korijena zuba, 2/3 koje zubar ne može dosegnuti kada radi ispunu korijenskih kanala. Oni se nalaze u dentinu (unutrašnjost zuba ispod cakline). To je razlog zašto su svi liječeni zubi inficirani i mogu uzrokovati nastanak kavitacija (izjedanje čeljusti). Dentin je u samom zubu. Zamislimo ga kao biljku koja više ne može ponovno narasti kad joj otrgnete listove. Ona je mrtva. Korijen također odumire. No do njih možemo doći i baciti ih u smeće, otići u Walmart i kupiti novu biljku. S druge strane mrtav zub (živac i pulpa su uklonjeni, što je jedna trećina korijena) ne može izrasti u novi zub a NE MOŽEMO izbaciti mrtav korijen koji trune jer ne možemo ući u tih 4-5km tubula u zubu.
Vratite se sada svom mrtvom zubu pod caklinom (zaboravite na tobožnje “korijene” o kojima govore kad čupaju živac i pulpu). Dentin je onaj bijeli osjetljivi dio koji čini 2/3 zubnog korijena. Kao što zaključujete, jedina je opcija riješiti se mrtvog korijena da bi spriječili kavitacije i istjecanje bakterija; izvaditi zub.
Izvor: http://biologicdentists.com/custom2.html