Istražimo sada pitanje pothranjenosti – što je moguće čak i kad postoji obilje hrane.
Zubne deformacije
Idemo do današnjeg vremena. Evo raznih dentalnih problema koje smo mi kao društvo počeli prihvaćati kao normalne ili čak genetski uvjetovane. Ipak, kao što smo upravo vidjeli, istraživanja Westona Pricea ukazuju na to da ovi problemi ipak nisu genetski nego uzrokovani nedostatkom životno važnih hranjivih tvari tijekom formativnog razdoblja organizma.
Premda zubari povezuju karijes s prehranom, čini se da su ipak više usmjereni na pitanje šećera i namirnica koje stvaraju kiselost. Uobičajeno rješenje za karijes ostaje ispuniti šupljinu, potaknuti pacijenta na bolju dentalnu higijenu i istovremeno smanjiti potrošnju slatkih namirnica. Prema Priceu, organizam će na prirodan način sam remineralizirati zub tako da se karijes neće pojavljivati – čim dobije dovoljno sasvim određenih hranjivih tvari. Organizam može također popraviti i već nastalu štetu. U suprotnom, možemo birati samo između nekoliko zubnih materijala za ugradnju u dječja usta od kojih su svi u određenoj mjeri toksični.
Zubi
Najveća većina zubara ne povezuje deformacije poput zbijenih zuba ili predgriza – s prehranom. No dr. Suzan Hahn, zubarka iz San Francisca objašnjava: “Kada čeljust ima na raspolaganju dovoljnu “gustoću” hranjivih tvari ona se razvija kao široka ravna ploha i sva 32 zuba mogu neometano u nju stati. Kada “gustoća” hranjivih tvari opada, kost se svija i zubi u nju dolaze nagurano, nepravilno, s podgrizima i predgrizima ili prazninama.” Uz to, i zdjelična kost koja je zaobljena prolazi isti proces – kako se sužava postaje više ovalna – te time otvara mogućnost problema s porođajem.
Uobičajeno je rješenje za zubne deformacije kozmetički izravnati zube “aparatićem”. No unatoč ortodonciji postoje ograničenja za strukturalne korekcije koje je moguće izvesti.
Dakle u čemu je problem s nepravilnim zubima?
Ne mogu li se jednostavno ispraviti “aparatićem”?
Iako može omogućiti osmijeh koji lijepo izgleda, “aparatić” ne utječe na uzrok naguranosti zubi koji je u pozadini, a to je nedostatak odgovarajuće prehrane. Unatoč ispravljenim, ravnim zubima, osoba može i dalje trajno ostati s problemima:
– Uski nosni prolazi
– Sužen slušni kanal
– Pritisnute žlijezde u glavi
– Smanjena površina pluća
– Probavne tegobe
– Problemi s kostima
i uska ili spuštena zdjelica.
Ipak, u ovisnosti o tome kako rano dijete počnemo na odgovarajući način hraniti mnogi se od ovih problema mogu obrnuti ili popraviti. Iako nikada nije kasno za uvođenje promjena, što prije to bolje, a najbolji je trenutak – prije nego je dijete i začeto.
Moderno i tradicionalno lice
Ova fotografija savršeno ilustrira promjenu strukture lica koja se javlja kada ljudi prijeđu na modernu hranu. Jasno je da ova dva dječaka pripadaju istom plemenu i imaju istu genetiku no mladić zdesna ima izvrsnu strukturu lica, vrlo široko lice, dok mladić slijeva pokazuje izduženost lica i suženje nepca što dolazi s prelaskom na moderne namirnice. Njegov je organizam učinio najbolje što je mogao s materijalom koji mu je bio dostupan, no nije imao dovoljno hranjivih tvari potrebnih za izgradnju jakih kostiju koje su potrebne da bi zubni lukovi bili široki.
Dok dječak desno posjeduje koštanu strukturu koja podupire čitavo lice, čini se da lice dječaka slijeva zapravo visi s lubanje.
Naša djeca
Gotovo sva imaju uska lica i nose aparatiće za ravnanje zubi.
Sve je veći broj onih koji imaju i loš vid.
Evo kako izgledaju naša moderna (američka) djeca. Gotovo svi imaju usko lice i nose aparatiće za ispravljanje zubi. Sve ih više ima i loš vid.
Napadaju ih alergije, astma, pa čak i bolesti koje se formalno povezuju s odraslima, poput raka i artritisa. Sedam milijuna ih ima dijagnozu – poteškoće s učenjem. Prema podacima klinike Mayo, čak 20% poznatih trudnoća u naše vrijeme – rezultira spontanim pobačajem. Sumnjaju da je stvaran broj puno veći jer se mnogi spontani pobačaji događaju u vrlo ranoj trudnoći, prije nego je žena uopće svjesna da je trudna. Svake se godine prijavljuje 250.000 defekata pri porodu.
Kao što smo vidjeli i na fotografijama Westona Pricea tako i ova djeca pružaju dokaz tjelesne degeneracije. Uočite nedostatak vitalnosti kod dječaka i suženje linije čeljusti kod svih djevojčica.
Sažetak
Poput Pricea, dr. Frances Pottenger je također bio istraživač. Njegova su istraživanja pokazala da se kod promjene prehrane mogu dogoditi predvidive promjene na zdravlju. U njegovoj su studiji mačke hranjene u cijelosti sirovim namirnicama živjele naraštaj za naraštajem dobrog zdravlja. Kad su sirove namirnice zamijenjene pasteriziranim mlijekom i djelomično kuhanim mesom, u prvom su se naraštaju javile alergije i koštane deformacije. Potomci ovih loše hranjenih mačaka imali su probleme sa žlijezdama (primjerice štitnjačom, nadbubrežnom i gušteračom). Sljedeći naraštaj iskusio je čitavo mnoštvo degenerativnih bolesti, a četvrti je naraštaj imao mentalne poremećaje i bio neplodan, što znači da se nije razmnožavao. Implikacije na ljudski rod? Svakako ne u smislu da bi ljudi trebali jesti samo sirove namirnice – ljudi ipak nisu mačke. Nego radije u smislu da ako kod ljudi neka prehrana uzrokuje “deformacije lica” kao što i možemo vidjeti u naše vrijeme, ukoliko se s takvom prehranom nastavi kroz svega nekoliko naraštaja doći će do izumiranja.
Pozadina slučaja
Pottenger je osmislio pokus u kojem je jednoj skupini mačaka davao samo sirovo mlijeko i sirovo meso, dok je drugim skupinama davao kao dio prehrane pasterizirano mlijeko ili kuhano meso. Otkrio je da su samo one mačke čija je prehrana bila potpuno sirova preživjele kirurški zahvat koji je izveo na njima a kako je istraživanje odmicalo, zamijetio je da je samo skupina na potpuno sirovoj hrani dobrog zdravlja i to naraštaj za naraštajem. Izvrsna koštana struktura, bez nametnika i crva, lagane trudnoće i skladnog izgleda. Sve skupine koje su imale djelomično kuhanu hranu razvile su “deformacije lica” točno iste vrste kakve je Price uočavao na skupinama ljudi koje su se hranile “zamjenskim modernim trgovačkim namirnicama ” – suženost lica, čeljusti nakrcane zubima, slabe kosti i oslabljeni ligamenti. Napadali su ih nametnici, imale su svakovrsne bolesti i teške trudnoće. Ženke su postale agresivne a mužjaci poslušni. Nakon samo tri naraštaja, mlade su životinje ugibale prije nego su dostigle zrelost a reprodukcija je stala. Rezultate Pottengerovih pokusa s mačkama često se krivo tumači. Ovi rezultati nam ne poručuju da bi ljudi trebali jesti samo sirove namirnice – ljudi nisu mačke. Kod svih zdravih ljudskih zajednica koje je Price proučavao dio je prehrane uvijek bio kuhan (ipak, mlječni proizvodi su se gotovo uvijek konzumirali sirovi). Pottengerova otkrića moraju se promatrati u kontekstu Priceovih istraživanja te se mogu interpretirati na sljedeći način: Kada ljudska prehrana uzrokuje “deformacije lica” – progresivno sužavanje lica i razvoj u čeljusti tijesno naguranih zubi – nastupit će izumiranje ukoliko se s takvom prehranom nastavi kroz nekoliko naraštaja. Implikacije za zapadnjačku civilizaciju – opsjednutu rafiniranim, jako zaslađenim praktičnim namirnicama i niskomasnim artiklima – duboke su.
Neplodnost se često definira kao nemogućnost začeća nakon jednogodišnjih nastojanja. Prema američkom Odjelu za kontrolu i prevenciju bolesti (US Department of Disease Control and Prevention), od približno 62 milijuna žena u reproduktivnoj dobi u 2002., oko 1,2 milijuna, što je 2%, imalo je tijekom godine ranije razgovor s liječnikom na temu neplodnosti, a 10% u nekom periodu u prošlosti (usluge vezane za neplodnost uključuju medicinske testove radi dijagnosticiranja neplodnosti, medicinsko savjetovanje i tretman kako bi se ženi pomoglo da zatrudni i druge usluge osim rutinske prenatalne skrbi radi sprječavanja spontanog pobačaja). Uz to 7% oženjenih parova gdje je žena u reproduktivnoj dobi (što čini 2,1 milijun parova) prijavilo je da nije koristilo kontracepciju tijekom 12 mjeseci a da žena nije ostala trudna. Dakle, kod mnogih koji žele osnovati obitelj san da imaju i dijete ne ostvaruje se lako.
Razmotrimo dakle, pitanje: “Možemo li biti dobro uhranjeni a ipak pothranjeni?”
Ukoliko znamo koji su ključni nutrijenti potrebni za razvoj mozga, možemo zaključiti da bez njih puni razvoj može kasniti, biti prekinut ili nikada i ne nastupiti. Ovi su ključni nutrijenti vitamini A i D, kolin, DHA, cink, triptofan i kolesterol. Većina ih se nalazi u sljedećim namirnicama: ulje jetre bakalara, jetra, maslac i žumanjci pašnih životinja, dok neke nalazimo u plodovima mora i mesu pašnih životinja.
Koliko je onih među nama, koji rutinski konzumiraju ove namirnice ili ih daju svojoj djeci? Izražavajući sumnju da je tek nekolicina onih koji to čine – skloni smo zaključiti da smo zapravo dobro uhranjeni ali istovremeno pothranjeni. Sva je sreća da su u našim krajevima dostupni svi ovi izvori.