Vodič kroz supernamirnice

(napomena: potrebno je pažljivo odabrati svaki proizvod, osobito proizvode zvučnih marki jer se može raditi o triku. Primjerice, proizvod Natural Wealtha “Acerola plus” sadrži samo 0,55 posto (!!!) acerole, svi sastojci za koje je navedena količina čine 14% a “ostali” sastojci među kojima je škrob, šećer, kukuruzni sirup, glicerin, magnezij stearat, silicij dioksid, aroma maline i bojilo karamel čine preko 85% ukupnog sadržaja a bočica od 100 tableta košta oko 85,00 kn. Izvor: http://www.naturalwealth.com.hr/acerola-plus-42.aspx. Putem Interneta moguće je nabaviti i 100% čisti prah acerole ili se obratite na info@mudrepredaje.com za izvore ili nam javite svoje izvore)

 

Zdravstvene teme – ABC prehrane

Napisale Sally Fallon i dr. Mary G. Enig

Petak, 31. Prosinca 1999. 21:48

 

Opaska: Nakon čitanja ovog članka pročitajte i Vitamin A, Vitamin D i riblje ulje: neka pojašnjenja

Supernamirnice su — nasuprot vitaminima ili dodacima prehrani — namirnice koje u sebi prirodno koncentriraju važne hranjive tvari. Nasuprot dodacima prehrani ili vitaminima koji se uzimaju zasebno, supernamirnice pružaju veći broj hranjivih tvari koje podupiru jedna drugu i sprječavaju neravnoteže koje se obično pojavljuju kad se pojedini vitamini uzimaju zasebno.

Trebamo li supernamirnice? Teoretski, ako nam je prehrana dobra, ne treba nam nikakva nadopuna dnevnih obroka; no mogu li i najosvješteniji među nama reći da nam je prehrana sada ili u prošlosti bila savršena? Imamo osiromašeno tlo, široku uporabu aditiva i masovnu uporabu šećera, rafiniranih ugljikohidrata i užeglih biljnih ulja a sve smo to svi mi konzumirali — ako ne u djetinjstvu, onda u mladenaštvu — nitko tko danas živi u industrijskom društvu ne može reći da mu je prehrana bila savršena. Za one koji nerado ili nikako ne odustaju od loših navika poput kofeina, alkohola ili pušenja, iznimno je važna redovita uporaba supernamirnica.

Čak i oni koji žive u izoliranim primitivnim zajednicama traže takve posebne namirnice radi postizanja optimalnog zdravlja — namirnice bogate vitaminima topivim u mastima poput ribljih jaja i iznutrica kako bi bili plodni i imali jaku, zdravu djecu; namakane žitarice za snagu i izdržljivost; bilje kako bi njime spriječili određene bolesti.

Kratki popis koji slijedi ne uključuje sve supernamirnice nego samo nekoliko primjera supernamirnica koje općenito mogu svi uzimati. Biljke namijenjene za specifične bolesti najbolje je uzimati u skladu s uputom liječnika holističke medicine.

Azomite mineralni prah: Ovaj praškasti mineralni dodatak prehrani koji sadrži montmorilonit glinu i mnoge druge spojeve, potječe od starinskih naslaga s morskog dna. Izvrstan je izvor silicija, kalcija, magnezija i obilja minerala u tragovima. Glina ima detoksikacijski učinak jer negativno nabijene čestice gline privlače pozitivno nabijene patogene i odvode ih van tijela. Tehnički se prodaje kao dodatak koji sprječava lijepljenje i dostupan je samo u vrećama od 20kg. Azomite je nevjerojatno jeftin ako se koristi kao mineralni dodatak prehrani, s cijenom od manje od 10kn/kg s dostavom. Jedna čajna žlica dnevno pomiješana s vodom osigurat će dostatan unos makrominerala i minerala u tragovima u ovo doba iscrpljenosti tla intenzivnim uzgojem.

Acerola tablete: Bobice bogate askorbinskom kiselinom, acerola, pružaju obilje vitamina C uz brojne kofaktore, uključujući bioflavonoide i rutin koji organizmu olakšavaju i optimiziraju iskorištenje askorbinske kiseline. Vitamin C, najvažniji antioksidant iz hrane, popularizirao je Linus Pauling koji je preporučao uzimanje čiste askorbinske kiseline u količinama do 15 grama na dan kod raznih tegoba. No velike količine vitamina C mogu biti štetne za bubrege i dovesti do nedostatka bioflavonoida. Već male količine prirodnog vitamina C u obliku acerola tableta mogu pružiti istu zaštitu kao velike količine čiste askorbinske kiseline a bez nuspojava.

Pčelinji pelud: Pčelinji su pelud popularnim učinili poznati atletičari koji ga uzimaju redovito radi snage i izdržljivosti. Uspješno se koristi kod raznih tegoba uključujući alergije, astmu, menstrualne nepravilnosti, zatvor, proljev, anemiju, pomanjkanje energije, rak, reumatizam, artritis i toksična stanja. Jedna ruska studija provedena nad žiteljima Gruzije gdje mnogi žive do 100 godina a nekolicina i do 150 otkrila je da su mnogi od tih stogodišnjaka bili pčelari koji su često jeli sirov, neobrađen med sa svim svojim “nečistoćama” odnosno s peludom. Pelud sadrži 22 aminokiseline uključujući osam esencijalnih, 27 minerala i čitavo obilje vitamina, hormona i masnih kiselina. Što je najvažnije, pčelinji pelud sadrži preko 5.000 enzima i koenzima. Upravo zbog enzima među kojima mnogi imaju trenutan detoksikacijski učinak, pelud koji puta uzrokuje alergijske reakcije kod onih koji ga uzimaju prvi put. Ukoliko se ovo dogodi, krenite s veoma malim količinama i polako povećavajte sve do žličice ili sl. na dan. Neke vrste je lakše podnijeti od drugih. Izbjegavajte pelud koji je sušen na temperaturama višim od 54° C. Može se uzimati kao prah, u kapsulama ili tabletama ili u sirovom neobrađenom medu pomiješanom sa žitaricama ili namazan na tostu.

Modrozelene alge, spirulina i klorela: Modrozelene mikroalge i njihovi srodnici spirulina i klorela, uspijevaju u kopnenim vodama širom svijeta — vidljive kao zelenkaste nakupine na mirnim jezerima i ribnjacima. Asteci su je koristili kao redovitu namirnicu, sušenu kao i mazanu na tortilje. Afrikanci saharske regije također koriste sušenu spirulinu sa žitaricama i povrćem. Ove alge sadrže puno bjelančevina, karotenoida i minerala. Ipak pripazite na tvrdnje da u vegetarijanskoj prehrani mogu biti izvor vitamina B₁₂. Sve u svemu visok sadržaj minerala i bjelančevina raznih algi čini ih izvrsnom supernamirnicom, vrijednim dodatkom prehrani i korisnim proizvodom za tretiranje raznih zdravstvenih problema. Od tri glavna tipa algi, za spirulinu se kaže da se najlakše probavlja i apsorbira jer su joj stanične stijenke od mukopolisaharida a ne od neprobavljive celuloze.

Klorela iziskuje posebnu obradu da joj se popravi probavljivost zbog grube stanične stijenke no vrijednost joj je u sposobnosti da veže teške metale i odvodi ih van tijela. Divlje modrozelene alge navodno imaju izvrsna ljekovita svojstva no mogu postati i izuzetno toksične biljke pod određenim uvjetima. Sušenje smrzavanjem navodno denaturira ove toksine.

Gorke trave: Biljni ekstrakti gorkih, mineralima bogatih biljaka su tradicionalni tonik za stimulaciju žuči i poboljšanje probave i asimilacije masnoća. Često su najbolji lijek za smirenje nelagode u želucu. Jedan takav proizvod radi Floradix. Drugi je Švedska grenčica koju je izvorno formulirao Paracelsus a kasnije ju je ponovno “otkrio” jedan švedski znanstvenik. Gorke su trave izvor nutrijenata iz gorkih listova koji često nedostaju u zapadnjačkoj prehrani. Mnoge kulture, među njima kinezi i hindusi, veoma cijene gorke trave radi njihovih osobina a to su čišćenje, jačanje i ljekovitost.

Visokovitaminski maslac: Maslačno ulje tamno žute boje od krava koje jedu brzorastuću zelenu travu ne pruža samo vitamine A i D nego i Faktor X, kojega je otkrio Weston Price (za koji se danas smatra da je vitamin K₂). Može se koristiti kao nadopuna redovnim obrocima maslaca, osobito tijekom zime i ranog proljeća.

Ulje jetre bakalara: Nekoć standardni dodatak prehrani u tradicionalnim europskim zajednicama, ulje jetre bakalara pruža u mastima topive vitamine A i D koje je dr. Price u prehrani primitivnih naroda našao u deseterostruko većoj količini nego u prehrani tipičnog amerikanca tog vremena. Dodatak ulja jetre bakalara nužna je stvar za žene i njihove muške partnere i to nekoliko mjeseci prije trudnoće, te za žene tijekom trudnoće. Djeca u razvoju će također imati velike koristi od male dnevne doze. Ulje jetre bakalara je također bogato i eikosapentaenskom kiselinom (EPA). Organizam ovu masnu kiselinu stvara od omega-3 linolenske kiseline kao važnu kariku u lancu masnih kiselina koji na koncu završava prostaglandinima, lokaliziranim tkivnim hormonima. Veoma je važna za ispravnu funkciju mozga i živčanog sustava. Pojedinci koji su konzumirali velike količine višestrukonezasićenih ulja a posebno hidrogeniziranih ulja ili kojima gušterača nepravilno funkcionira, kao kod dijabetičara, možda neće moći proizvoditi EPA pa će tako imati nedostatak važnih prostaglandina ukoliko ne konzumiraju masnu ribu ili uzimaju nadopunu ulja jetre bakalara. Ulje jetre bakalara kupujte u tamnim bočicama i čuvajte na hladnom, tamnom, suhom mjestu. Neke studije ukazuju na to da je ulje jetre bakalara toksično u velikim količinama pa nemojte pretjerati — 1 žličica dnevno je dobro pravilo za odrasle, pola za djecu. Lako ga je uzeti kad se umiješa u malu količinu vode. Dr. Price je uvijek davao ulje jetre bakalara s maslačnim uljem, ekstrahiranim centrifugom od dobrog, kvalitetnog proljetnog ili jesenskog maslaca. Otkrio je da je ulje jetre bakalara kad se uzima samo – relativno neučinkovito ali da u kombinaciji s maslačnim uljem daje izvrsne rezultate. Vaša bi prehrana trebala uključivati oboje, kvalitetan organski maslac i ulje jetre bakalara.

Ulje noćurka, borača ili ulje crnog ribiza: Ova ulja sadrže jednu masnu kiselinu koja se zove gama-linolenska kiselina ili GLA, koju organizam proizvodi od omega-6 linolenske kiseline djelovanjem posebnih enzima. Kod mnogih je osoba proizvodnja ili učinkovitost ovog enzima nedostatna, osobito u starosti. Pothranjenost, konzumiranje hidrogeniziranih ulja i dijabetes slabe pretvaranje omega-6 linolenske kiseline u GLA. Ulja s visokim sadržajem GLA korištena su kod raka, PMS-a, bolesti dojki, skleroderme, kolitisa, sidroma iritabilnog crijeva i cističnih fibroza. Pokazalo se da popravljaju funkciju jetre i mentalnu oštrinu.

Ekstrakti organa i žlijezda: Osušena tkiva životinjskih žlijezda i organa uspješno se koriste za tretman istih žlijezda i organa kod ljudi uključujući štitnjaču, nadbubrežnu žlijezdu, hipofizu, jetru, prsnu žlijezdu, slezenu, bubrege i očno tkivo. Atleti i oboljeli od kroničnog umora trebali bi razmotriti uzimanje sušene jetre ukoliko ne vole okus svježe jetre. Potražite proizvode koji su sušeni smrzavanjem umjesto onih pripremljenih na visokim temperaturama. Žljezdane je preparate najbolje uzimati pod nadzorom kvalificiranog liječnika.

Kelp: Kao i sve morske biljke, kelp pruža minerale koji se nalaze u morskoj vodi, osobito jod i minerale u tragovima kojih može nedostajati u našem osiromašenom tlu. Za zapadnjake nenavikle na morske alge u prehrani, mala dnevna nadopuna kelpom u tabletama ili prahu dobra je stvar, ali ne pretjerujte jer višak joda također može uzrokovati probleme sa štitnjačom.

Noni sok: Sok voća noni s Tahitija veoma je cijenjen kod polinežana zbog ljekovitih svojstava, moguće zbog prisutnosti jednog alkaloidnog prekursora zvanog kseronin, koji doprinosi učinkovitosti bjelančevina na staničnoj razini. Noni sok uspješno je korišten za probleme s glukozom u krvi, ozljedama i bolovima, probavnim smetnjama, depresijom i mnogim drugim tegobama. Mora se uzimati na prazan želudac.

Ulje pšeničnih klica: Prešano ulje pšeničnih klica izvrstan je izvor prirodnog vitamina E, koji nam je najbolja zaštita staničnih stijenki. Kanadska braća Shute demonstrirala su učinkovitost dodatka vitamina E kao zaštite od srčanih bolesti. U svojim su studijama koristili ulje pšeničnih klica a ne sintetske preparate vitamina E.

Kvasac: Suhi prehrambeni kvasac izvrstan je prirodan izvor vitamina B kompleksa (izuzev B₁₂) uz mnoštvo minerala. Potražite kvasac koji je pripravljen na niskim temperaturama. Kvasac ne pogoduje množenju candide kao što se nekad tvrdilo — candida se hrani rafiniranim ugljikohidratima a ne kvascem. Pokojni eminentni liječnik Dr. Henry Bieler mnoge je slučajeve kroničnog umora liječio dodacima kvasca.

Copyright: Nourishing Traditions: The Cookbook that Challenges Politically Correct Nutrition and the Diet Dictocrats by Sally Fallon with Mary G. Enig, PhD. © 1999. All Rights Reserved.  To order contact www.newtrendspublishing.com.